Ulomci iz cjelovitih djela Swamija Vivekanande

Možete vjerovati u sve crkve na svijetu, nositi u glavi sve svete knjige ikad napisane, možete se krstiti u svim rijekama zemlje, ali ipak, ako nemate percepciju Boga, svrstao bih vas među najgore ateiste.

I možda nikada niste ušli u crkvu ili džamiju, niti obavili ikakvu ceremoniju, ali ako osjećate Boga u sebi i time ste uzdignuti iznad taština svijeta, vi ste svet, svetac, nazovite se kako god želite.

Čim netko ustane i kaže da je u pravu ili da je njegova crkva u pravu, a svi ostali u krivu, on sam je u krivu. O dokazu svih ostalih ovisi i naš vlastiti dokaz. Ljubav i milosrđe za cijeli ljudski rod, to je test istinske religioznosti. Ne mislim na sentimentalnu izjavu da su svi ljudi braća, već da se mora osjećati jedinstvo ljudskog života.

Ukoliko nisu isključive, vidim da su sekte i vjerovanja sve moje; sve su velike. Sve pomažu muškarcima i ženama prema pravoj religiji. Dodat ću, dobro je roditi se u crkvi, ali je loše tamo umrijeti. Dobro je roditi se kao dijete, ali loše je ostati dijete. Crkve, ceremonije i simboli dobri su za djecu, ali kada dijete odraste, mora propasti iz crkve ili samo sebe.

Ne smijemo zauvijek ostati djeca. To je kao da pokušavamo prilagoditi jedan kaput svim veličinama i rastovima. Ne osuđujem postojanje sekti u svijetu. Kad bi Bog dao da ih je dvadeset milijuna više, jer što ih je više, bit će veće polje za izbor. Ono čemu se protivim jest pokušaj prilagođavanja jedne religije svakom slučaju.

Iako su sve religije u biti iste, moraju imati različite oblike nastale različitim okolnostima među različitim narodima. Svatko od nas mora imati svoju vlastitu individualnu religiju, individualnu barem što se tiče njezinih vanjskih oblika.

Dok ti religija ne omogući da spoznaš Boga, ona je beskorisna. Onaj tko proučava knjige samo radi religije podsjeća na basnu o magarcu koji je na leđima nosio teški teret šećera, ali nije poznavao njegovu slatkoću.

Čovjek kraj čijih sam nogu sjedio cijeli život – a pokušavam prenijeti samo nekoliko njegovih ideja – jedva je mogao napisati svoje ime. Cijeli svoj život nisam vidio drugog takvog čovjeka, a putovao sam po cijelom svijetu. Kad pomislim na tog čovjeka, osjećam se kao budala, jer želim čitati knjige, a on nikad nije. Nikada nije htio lizati tanjure nakon što su drugi jeli. Zato je bio svoja vlastita knjiga.

Cijeli život ponavljam ono što su Jack i John rekli, a sam nikad ništa ne kažem. Kakva je to slava što znaš što je John rekao prije dvadeset pet godina, a što je Jack rekao prije pet godina? Reci mi što imaš za reći.

Imajte na umu, u učenju nema vrijednosti. Svi griješite u učenju. Jedina vrijednost znanja je u jačanju, discipliniranju uma. Uz sve to vječno gutanje, čudo je da nismo svi dispeptičari. Stanimo, spalimo sve knjige, saberimo se i razmislimo.

Svi pričate [o] gubitku svoje “individualnosti” i ometate se time. Gubite je svakog trenutka svojih života ovim vječnim gutanjem. Ako itko od vas vjeruje u ono što učim, bit će mi žao. Bit ću presretan ako u vama uspijem probuditi moć samostalnog razmišljanja… Moja je ambicija razgovarati s muškarcima i ženama, a ne s ovcama.

Pod muškarcima i ženama mislim na pojedince. Niste male bebe da biste s ulice dovukli sve te prljave krpe i napravili od njih lutku!

Ovo je mjesto za učenje! Taj čovjek je smješten na sveučilište! Zna sve što je gospodin Blank rekao!” Ali gospodin Bland nije ništa rekao! Kad bih imao izbora, rekao bih… profesoru: “Izlazi! Ti si nitko!” Zapamti ovaj individualizam pod svaku cijenu! Misli krivo ako hoćeš, bez obzira hoćeš li dobiti istinu ili ne. Cijela poanta je disciplinirati um. Ta istina koju progutaš od drugih neće biti tvoja. Ne možeš podučavati istinu iz mojih usta; niti možeš naučiti istinu iz mojih usta. Nitko ne može podučavati drugoga.

Morate spoznati istinu i sami je pronaći u skladu sa svojom vlastitom prirodom. … Svi se moraju boriti da budu pojedinci – jaki, stojeći na vlastitim nogama, misleći vlastite misli, shvaćajući vlastito Sebstvo. Nema smisla gutati doktrine koje drugi prenose – stajati zajedno poput vojnika u zatvoru, sjediti zajedno, svi jesti istu hranu, svi klimati glavom u isto vrijeme. Različitost je znak života. Istovjetnost je znak smrti.

Jednom sam bio u indijskom gradu i došao mi je starac. Rekao je: “Svami, nauči me put.” Vidio sam da je taj čovjek mrtav kao i ovaj stol preda mnom. Mentalno i duhovno bio je zaista mrtav. Rekao sam: “Hoćeš li učiniti ono što te tražim? Možeš li krasti? Možeš li piti vino? Možeš li jesti meso?”

Čovjek [uzviknu]: “Što to predaješ!”

Rekao sam mu: “Je li ovaj zid ikada krao? Je li zid ikada pio vino?”

“Ne, gospodine.”

Čovjek krade, pije vino i postaje Bog. “Znam da nisi zid, prijatelju. Učini nešto! Učini nešto!” Vidio sam da ako taj čovjek ukrade, njegova će duša biti na putu spasenja.

Kako znam da ste pojedinci — svi govorite istu stvar, svi zajedno ustajete i sjedate? To je put do smrti! Učinite nešto za svoje duše! Činite zlo ako želite, ali učinite nešto! Razumjet ćete me uskoro, ako to ne učinite upravo sada. Starost je, takoreći, došla na dušu. Postala je zahrđala. Hrđa se mora [obrisati], a onda idemo dalje. Sada razumijete zašto postoji zlo u svijetu. Idite kući i razmislite o tome, samo da biste skinuli tu hrđu!