Bez tame nema ni Svjetla

Svi usponi i padovi su naši, to su naše samospoznajne lekcije za rast u duhu. Ako smo pogriješili ili dobro uradili – sve je to naša “imovina” i trebamo PRIHVATITI ISTOM MJEROM – razlučivanjem i odabirom u smislu: da li mi ovo korisno služi ili me vuče u psihički nemir.
Kad razlučujemo, obogaćujemo se uvidima.
Ako sebe mučiš optuživanjem, osuđivanjem – gdje je životna radost? Što to u nama proizvodi nemir i krade radost?
Dakle, imamo posla sa unutarnjim saboterima – naša psihička memorija u koju je utisnut program. Programi unutar nas, bilo koji, stvaraju obrtaje uma. Mi mislimo da smo naš um, naši programi, naši stavovi, ideje i uvjerenja – no to nije istina. To su samo utisnuti programi u naša suptilna tijela. Programi se ne daju tako lako, oni se bore za opstanak, ponekad tako silovito da pokrenu kemijske procese u tijelu. Sve je to kemija unutar nas, čak i osjećaj ljubavi. Tako i patnja. A nama kao duhovnoj duši treba STANJE a ne osjećaji.
U mislima i osjećajima je karma – splet dojmova i utisaka. Kad spoznaš da nisi um, tijelo ni osjećaji – nadilaziš i jača ti duhovna snaga. Ono što nazivamo grijehom je nastalo iz neznanja. Znanje oslobađa.
I da znaš, svatko od nas mora iskusiti i svjetlo i tamu, radost, patnju, dobro i zlo, grijeh i svetost. Jednostavno mora jer je naša sudbina RAZVOJ u duhu. Bez tame nema ni Svjetla.
Kako da znaš što je mir i dobro, ako nisi iskusio nemir i zlo?
Nemoj sebe ugnjetavati lažnim moralom, lažnim stidom i osjećajima krivnje.
Programi uma proizvode luđake i fanatike, nemoj biti jedan od njih. Voli sebe i kad si u govnima do ušiju, prije ćeš se OSLOBODITI.
×