„Don’t let anyone dim your light“ – „Ne daj nikome da priguši tvoje svjetlo“

Mi ljudi volimo afirmativne rečenice, baš volimo kad nas pogodi tamo gdje treba pa kažemo ,evo to je to.
Ali često evo to je to je VARKA.
Kažemo ne dopusti da ti netko gasi tvoje svjetlo, ali često naše svjetlo je naša samoživost, naša neka projekcija ega koju mi svom svojom silom pokušavamo progurati pod naše osobno imanje, pravo da budemo ono što jesmo. Samo ta pomisao da smo mi to i da mi imamo potpuno pravo biti to nešto, to naše „svjetlo“ nakon nekog vremena ispari i mi postanemo okupirani nečim drugim, a da nismo toga ni svjesni. I ne, ne bismo ni samima sebi vjerovali da je to tako.
A da li mi drugima dopuštamo da svijetle svojim svjetlom?
I kad kažemo da, lažemo. Slabo tko od nas uopće razumije što to znači.

Ispravan rad je najteži rad.
Ispravno raditi znači raditi sa sobom i na sebi, ne na drugima.
Ispravno raditi ne znači pobjeći, ispravno raditi znači biti u suživotu sa svima oko nas. Ali ipak to ne znači biti u društvu i u situacijama u kojima se ne osjećate dobro, ispravno u tom slučaju znači otići drugim putem, ali to dođe prirodno kada počnete ispravno raditi – NA SEBI.
Kada radiš na sebi, tada se krvavo znojiš, tada bol koju osjećaš ne možeš drugima lako opisati, tada si sam u svemu tome i rijetko ti tko puno pomoći može. – TAKAV JE TO OSJEČAJ, TO JE TEŠKO!
ISPRAVAN RAD JE TEŽAK! (ili kako bi se po nekim vjerskim pravcima reklo: KADA SI NA PRAVOM PUTU TADA VRAG DAJE NAJVEČE IZAZOVE I KUŠNJE).
Ispravno je kada uvidiš da si na kraju za samoga sebe odgovoran, za druge ne, jer u ovom tijelu prebiva tvoja duša, ako ove tvoje ruke ukradu, one nisu ukrale za nekog tamo „stanara u nekom drugom tijelu“.
Ispravno je kad spoznaš da kao misliš da ti drugi guše tvoje svjetlo, e bome gušiš i ti njihovo.
I sve je to lijepo, moje svjetlo, tvoje svjetlo, ma šarene mrvice svuda oko nas.
No, ispravno raditi je najteže, jer ispravno znači raditi na sebi, sa sobom.
A koliko je to teško znaju oni koji istinski zasuču rukave i krenu: pa onda bude ,a joj, pa ne bih ja to kod sebe mijenjao, ma zašto bih ja to radio, pa opet krene ono; a vidi kakvi su svi oko mene i još mnogobrojne igre.
Pa to je zamorno, a šta tek kad samog sebe prevariš pa pomisliš da si došao to te točke „savršenstva“, mira, ommmmmm… A ono opet VARKA.
ISPRAVAN RAD JE TEŽAK, NAJTEŽI.
Njegova težina ovisi o količini tereta koju ste uzeli, o količini poistovjećenja kojih se čvrsto držite, o uvjerenjima bez kojih mislite da ne možete živjeti, o željama i požudama onim teškim koje čak i sebi ne bi priznali.
I nemoj dopustiti da ni netko guši tvoje svjetlo, prvo nemoj ti to sam sebi činiti. Dopusti si da upoznaš što je to? TKO SI TI? Što znači tko sam, a što znači što imam?
ISPRAVAN RAD JE TEŽAK, ALI ON NIJE PATNJA, ON NIJE SIROMAŠTVO I ODSUTSVO RADOSTI, LJUBAVI I SREĆE.
ŽIVOT je VELIK.