Efekt bumeranga

Hod po oštrici žileta
Memorija ima težnju da preživi u sadašnjosti. Neke prošle sadašnjosti su ostale zabilježene u našim energetskim tijelima i često stvaraju problem ljudima.
Po REAKCIJAMA iznutra možemo znati je li nam se neka memorija aktivirala. Kad god se netko uznemiri treba znati da se podiglo na površinu pažnje nešto što treba izbalansirati.
Ponekad ljudi nisu u stanju kontrolirati neka psihička stanja, idu liječniku i dobiju tablete za smirenje. A to umjetno smirenje samo “uspava” unutrašnja osjetila i ne rješava problem uznemirene psihe i uzburkanog uma. Nemiran um je u stanju prijeći u negativnosti: bijes, agresiju, strah, proizvede osjećaj žrtve koja se mora braniti, itd. Kad čovjek SPOZNA da to sve radi memorija, počne raditi na čišćenju, bistrenju kako bi se OSLOBODIO. Od čega? Od samog sebe, onog lažnog ja koji se probija jer hoće da živi svoj program. Tanka je nit koja razdvaja stvarno ja od lažnog ja. Mnoge probleme čovjek ima kad niža priroda preuzme kontrolu, jer tada um počne proizvoditi grublje misli koja grecaju nježno unutrašnje srce, i tada čovjek ustvari pogađa i ranjava samog sebe vlastitim obrtajima misli.

Naši postupci, misli, osjećaji nam se uvijek isporuče nazad u nekom obliku, ovisno o intenzitetu djelovanja. Npr: bijes, mržnja, osjećaj povrijeđenosti podigne u čovjeku pojačano lučenje hormona i tad se prepoznaje stanje stresa. Stres je odgovor na proizvedeno stanje. Zato kažemo: budi svjestan sebe, budi budan – neka ti um bude dobar sluga a ne loš gospodar!

Lažno ja spada u nižu ljudsku prirodu i teži proizvoditi grublja psihološka stanja koje prepoznajemo kao neugodna, negativna, uznemirenost, tjeskobu, anksioznost itd.

Zašto ljudi pretežno dopuštaju da njima prevladaju niža stanja? Zato jer još nisu uvidjeli i spoznali realnost koja jeste.

Pričin, privid nečega je kao fatamorgana. Čovjek misli da je ono što osjeća njegova realnost a ustvari je to samo dio memorije koji se aktivirao uslijed nekog okidača.

Kako prepoznavati tijek unutrašnjih previranja? Svojstvo naše duše je sklad, mir, harmonija, radost. Svojstvo lažnog ja je nemir, buka u glavi. Ukratko!

Lažno ja je uskogrudno, sebično, posesivno, identificirano s vanjskim odrazom. Stvarno ja je čisto, svjesno, bistro, skladno. Prisjetite se sreće u nekim okolnostima.  To je visoka vibracija ugode. Prisjetite se što vas je izvuklo iz vibracije ugode i prebacilo u neugodu – vidjet ćete da je to neka aktivirana forma ega – lažnog ja koje čupa iz memorije niže prirode a izgura sklad, radost i umjesto unutrašnje harmonije nastane zbrka. Individualnost, posesivnost, gordost stvaraju zbrku i kaotična niža stanja uzrokovana NEZNANJEM. Ima i nešto dobro u tome – suštinska realnost ojača i čovjek PROGLEDA pa shvati da nemir nikad ne dolazi od SVJETLA, pa prione čišćenju stavova i uvjerenja. Ponekad unutrašnja borba baci čovjeka na koljena, tj. u patnju jer ta VATRA pročišćava. Kad to prođe, ponekad čovjek bude posramljen sam pred sobom jer uvidi da mu je problem stvorila UOBRAZILJA iz lažne veličine.

Najgori otrov za dušu je gordost pa čak i kad čovjek misli da je ponizan ili ispravan, upravo to aktivira zbrku u glavi, jer niža priroda NIKAD nije iskreno ponizna već je u pitanju IMITACIJA iz memorije.

Radostan čovjek širi predivno ozračje a lažno ja stvara turbulencije i nemiran um. Kad se stvari poslože kako treba, tada životni bumerang prirodnim slijedom kao povrat, isporučuje ZADOVOLJSTVO.

Ples iluzije i realnosti – svakodnevna IGRA.