Mi i naš unutrašnji entitet – 1.dio

Um je alat svijesti. Kako će čovjek funkcionirati tijekom življenja, ovisi o unutrašnjem sadržaju i naviknutom obrascu djelovanja. Mi življenjem programiramo svoj um našim PONAVLJAJUĆIM aktivnostima. Razmišljamo, osjećamo, govorimo i djelujemo onako kako smo navikli. Jesmo li toga svjesni?

Od malena smo pod raznim programima. Naš um te usvojene obrasce spremi i pamti te nam stavi u PAŽNJU. Kao i naše reakcije u iskustvima pa u nekim trenucima imamo isti/sličan model reagiranja.

Naša podsvijest je krcata dojmova i iskustava, OSJETILNIH ZAPAŽANJA i funkcionira instinktivno, nagonski.

Ukoliko se nađemo pred nekim sasvim novim izazovom ili u susretu s neugodnom okolnošću, um se uznemiri jer nema spremljen poznat model ponašanja kako bi ga izvadio iz podsvijesti i uputio u našu prvu pažnju. Pa kažemo tad: jako sam uznemiren, pod stresom sam itd.  A u pozadini se ustvari odvija čitava energetska drama koja uzbuni i duh i tijelo, počne lučenje hormona, raznih tjelesnih kemikalija koje dovedu do glavobolje, povišenog tlaka, lupanja srca, velike strepnje i sl. Strah preplavi čovjeka jer se podigne razina kemijske neravnoteže i to je kao zemljotres u čovjeku.

Um i podsvijest upravljaju ljudima ali kad čovjek uvidi da nije gospodar svog vlastitog uma ODLUČI korigirati taj proces. Vlastita podsvijest i neukroćen um proizvode čovjeku prepreke i ugnjetavaju ga jer dolazi do sukoba prošlosti i sadašnjosti unutar sistema. To vam je nalik onome kao da neki unutrašnji robot upravlja nama i ne možemo ga zaustaviti a to je ustvari samo IMITACIJA nas samih.

Naša podsvijest nosi sadržaj naših osjetilnih dojmova i utisaka, i formirala se “iza naših leđa” i upravlja našom svakodnevicom – imitacija nas samih, samo-tvorevina koja crpi našu energiju i živi ponavljajuće obrasce – mi smo sami sebi rob i gospodar u isto vrijeme. Iz takvog modela življenja treba izaći jer tu nema radosti.

Naše lažno ja satkano od prošlih iskustava, dojmova, utisaka koje se ispoljava po utabanim stazama misli, osjećaja i nagona. Lažni entitet koji smo mi nesvjesno stvorili i vlada našim fizičkim i psihičkim stanjima.

Zašto je to naše ja –  lažno ja? Zato jer nas gura u ponavljanje prošlih iskustava, zato jer nas vlastita isprogramirana mentalna petlja drži zarobljenima u prošlosti. Prošlost inače ne postoji, jer je dogođena, ali naša dogođena osjetilna iskustva, samooteta kontroli zdravog razuma hoće vrtjeti nas u prošlim ostacima našeg proživljenog, dogođenog. I to radi sve dok mi toj svojoj dogođenoj prošlosti dajemo život našom PAŽNJOM – kad maknemo Pažnju, uskraćujemo energiju toj prošlosti i ona počinje energetski slabjeti, blijediti dok potpuno ne nestane. Tu nam jako pomažu duhovne prakse koje nas ojačaju da možemo VLADATI NAŠOM PAŽNJOM!

Iz prošlosti jedino treba ostati MUDROST i uviđanje, a ne isprogramirana kolotečina memoriziranih misaonih i emotivnih staza po kojima um sigurno lunja. Kad se naš  uspavani duh PROBUDI, nastaje “borba” između “starog i novog” našeg ja. Ono naše VIŠE JA je potpuno netaknuto i onog trenutka kad se “raskrči” naša šuma memoriziranih dojmova i otisaka, tad tek to naše više ja ima prostora i spušta se u realnost.

Radom na sebi ČISTIMO GUSTU mrežu u svojoj memoriji i postajemo lagani, otvoreniji da ŽIVIMO naše pune potencijale bez nametnutih obrazaca koje smo vremenom nesvjesno izgradili, kao da nosamo trojanskog konja u sebi.

Da, naša vlastita osjetilna memorija je naš stvarni unutrašnji neprijatelj jer nas prisiljava da se vrtimo u istom modelu ponašanja pa nam življenje postane tegobno, iscrpimo se, pilotiramo bez upravljača.

I, jednog dana, probudi nam se inteligencija i volja pa počnemo drugačije razmišljati. Ali, naš entitet u  našoj memoriji se ne da tako lako. Započne psihološki triler između našeg “ovog i onog” ja, u nama. E tu nam onda treba ZNANJE. Tanka je nit koja razdvaja stvarno od nestvarnog.

*nastavak slijedi*

 

 

Proudly powered by WordPress | Theme: Rits Blog by Crimson Themes.