Moderna djeca otišla u karakternu trantaliju

Danas je jedna mlada djevojka rekla svojoj majci: jedva čekam da umreš… *zbog interneta*

——– ⇒

Pošast modernog doba – internetski (ne)odgoj i zaboravljanje kako ljudski živjeti, postaje sve jače. Ljudima je postalo toliko dosadno u stvarnom životu da bez virtualnog svijeta ne znaju više što trebaju  jesti, što i kako kuhati, kako živjeti, kako popravljati stvari… Kad nam nešto zatreba, brzo potražimo na googlu, youtubu, a djeca danas sve više zure u ekran i sve manje pričaju s odraslima, imitiraju svoje junake sa tik-toka, youtube, instagrama…

Zašto se čudimo da djeca danas ne znaju uljudno pozdraviti, reći dobar dan, ili reći hvala kad im se učini nešto dobro, ili pokloni. Ne znaju se ni igrati kako treba, postanu agresivni, a ako bi izgubili u igri, plakali bi, ljutili bi se, tukli. Kako da se znaju ponašati kad ne komuniciraju s odraslima, jer odrasli “nemaju vremena” pa poguraju dijete neka se zabave sami kako znaju, sa serijama, crtićima ili im tutnu mobitel u ruke, ili puste da gledaju TV – bez kontrole nad sadržajem. Djeca se pretvaraju u likove sa TV ekrana, sa youtube i tiktok kanala ili imitiraju svoje vršnjake koji prednjače u bahatom i bezobraznom ponašanju.

Vremenom sve ode u trantaliju! Neodgojena i zanemarena djeca na putu: kako postati patnik, priglup, neznalica. Jer, nisu svjedodžbe i diplome oznaka za inteligenciju. A živjeti se mora!

Neznanje o svojoj suštini i nesvjesno življenje uslijed identifikacije i vezanosti je obilježje ove civilizacije koja materijalnu tjelesnu prirodu stavlja na prvo mjesto – utaživanje nagona i ugađanje egu, što je jako vidljivo i kod najmlađih. 

Naša identifikacija sa iluzornim ja, naše poistovjećivanje sa ulogom koju imamo, naše prisvajanje nekog ili nečeg, naše nesnalaženje – siguran put u patnju. Ponekad čovjeka “zaboli” iznutra, a ako se čovjek posveti toj boli, tada započinje patnja! Patnja je siguran put ovog modernog društva i ovog naraštaja koji tek raste, i ukoliko se svijet odraslih ne sabere, imat ćemo masu nesposobnih ljudi koji neće znati organizirati svoj život, a moguće da će imati problema u međuljudskim odnosima jer ih se slabo odgaja.

Svijet se toliko oteo kontroli da pričati o dobrom ponašanju i kulturi nije moderno, a djeca su nam nakon 15 godina “podivljala hormonska mlada čudovišta” kojima odrasli ne predstavljaju nikakav autoritet i  postaju im smetnja, i djeca ih trebaju samo da im osiguraju hranu, struju, internet, grijanje, džeparac, odjeću i obuću, i to ne makar kakvu!  Možda roditelji prebacuju lopticu na učitelje, pa nek im potplaćeni učitelji usput i odgajaju dijete dok ih uče čitati i pisati. Ne čudim se što sve više učitelja kaže: ovo je postalo nenormalno kakva su djeca nekulturna, sebična i nasilna, pospana dolaze u školu, nezainteresirani za gradivo i jedva čekaju da idu kući kako bi se igrali za računalom!

Da, kasno je, kola ove civilizacije su krenula nizbrdo, rađaju se neke čudne generacije i od te kaljuže može popraviti samo “vulkanska erupcija.” Jer, da je drugačije, ne bi nadobudna djevojka rekla majci koja radi za njenu egzistenciju: jedva čekam da umreš!