Moja razmišljanja o odgoju

Biti roditelj – tema koja može izazvati glavobolju, a o njoj svi sve znaju. U posljednjih nekoliko godina, pa čak i desetljeća, pojavio se trend povezujućeg roditeljstva, jer se smatra da raniji načini nisu bili dobri. Naša generacija, navodno, izrasla je u emotivno ranjene ljude, a za sve su nam krivi naši roditelji i njihov odgoj. Pa ćemo mi biti pametniji i odgajati svoju djecu suprotno od njih. I što smo postigli? Da se grubo izrazim: djeca nas doslovno zlostavljaju.

Gdje je nestalo poštovanje prema starijima?
S jedne strane, razumijem jaz između naše generacije i one koja nas je odgajala; s druge strane, pitam se jesmo li u želji da budemo bolji roditelji stvorili djecu koja nemaju nikakvih granica. Ne valja dijete kazniti, ne smiješ galamiti, ako plače, daj mu sve što traži. Ima tantrum? Pitaj ga kako se osjeća, analiziraj zajedno s njim što bit moglo biti i što ti trebaš učiniti, pitaj taj mali još nepotpuno razvijeni mozak koji se još ne zna izraziti.

Naravno, ne rade svi tako i nisu svi prihvatili taj novi trend. Postoje i oni koji rade po svom osjećaju, oslanjajući se na prirodnu intuiciju. Ali u današnje vrijeme, svatko ima pravo na svoje mišljenje, i to mišljenje često dolazi iz mora informacija koje nas preplavljuju sa svih strana. Citiram: „Prema istraživanjima, promjene u pristupima odgoju kroz generacije odražavaju pokušaj prilagodbe na nove okolnosti i razumijevanje potreba djece. Dok neke studije sugeriraju pozitivne rezultate, druge ukazuju na izazove koji se javljaju.“
Živimo u instant vremenu i kao da smo zaboravili da odgoj nije nešto što se rješava odmah i sad, nego proces koji zahtijeva strpljenje i vrijeme. Biti roditelj je dugotrajan proces koji donosi svoje čari i terete, a prolazimo kroz njega jer je to dio našeg života. Kakve nam samo unutarnje procese roditeljstvo donese, pa silna propitivanja i okidači koji nam otvore neki drugi pogled, jer i mi smo jednom bili samo djeca u tim godinama.

Sasvim je prirodna i normalna pojava da svaka generacija mijenja pravila i stavove prethodne, jer kada u nečemu dođe do zasićenja, vrijeme je da se proba nešto novo.
Kao što smo nakon komunizma prešli u kapitalizam, a sada se nazire da na globalnom polju tražimo novi model.

Pa što ćemo sad? Neka istraživanja danas pokazuju da „moderni odgoj“ je napravio čudovišta od naše slatke djece koja vrše tiraniju nad nama – roditeljima. Zar nije to pomalo smiješno? Jer eto prije nego što smo postali roditelji tirani su bili naši roditelji, koje li ironije, ha?

Roditeljstvo je prava drama. Koja je uloga roditelja i što djeci stvarno treba? Brdo igračaka? Da budu cool i u trendu? Djeca žele ono na što smo ih naučili da žele. Od trenutka kada bebu uzmemo u ruke, počinjemo joj usađivati navike i oblikovati njen život. Djeca samo ponavljaju ono što su naučila od nas, kao što i mi ponavljamo obrasce koje smo naučili.
Koliko se sami potrudimo proširiti svoje vidike i postati svjesniji, toliko ćemo imati više alata (veću paletu obrazaca koje možemo primijeniti) za suočavanje s različitim situacijama u roditeljstvu.

Roditelj je tu da djetetu pruži osnovne potrebe – dom, zaštitu i hranu. Nema tu neke posebne filozofije. Moramo se postaviti na zdrave temelje i jednostavne činjenice: roditelj je tu da prenese svoje znanje o svijetu, da pripremi dijete za okrutnu stvarnost koja nas okružuje. Moramo znati postaviti granice, jer roditelj je taj koji nosi odgovornost za djetetovo ponašanje.

Svako dijete je jedinstveno, i pravila nisu univerzalna, ali osnovne vrline uvijek su iste. Djecu treba odgajati u duhu vrlina, učiti ih poštovanju.
Kažu da nam naši roditelji nisu pružili ljubav, već samo stegu. Ali što mi to smatramo ljubavlju? Ljubav kakvu zamišljamo možda uopće ne postoji, ni prema djetetu, ni prema roditelju, ni prema partneru. Umjesto toga, često živimo svoju sebičnost i egoizam, a to nazivamo ljubavlju. Ljubav nema veze s tim!
Umjesto da se bavimo time tko je što trebao učiniti, trebamo uključiti zdravi razum i razlučivanje. (Pružite oprost svojim roditeljima za sve, stavite se na njihovo mjesto, da su znali bolje napravili bi tako, oni su samo odraz generacije prije, isto kao i vi. Oprostite i sebi, otpustite taj teret). Biti roditelj znači pripremiti mlađu generaciju za odrasli život, s ljubavlju, disciplinom i poštovanjem.