“Princeza Razmaženost”
Razmaženost, u klasičnom smislu, često se povezuje s navikom dobivanja onoga što želimo bez stvarnog razloga ili truda. Međutim, postoji i suptilnija forma razmaženosti koja se tiče naših unutrašnjih želja i očekivanja. Ova vrsta razmaženosti nastaje kada postavljamo previsoke standarde za sebe i druge, kad ne prihvaćamo stvari onakve kakve jesu, ili kad se osjećamo nezadovoljnim čak i kada imamo mnogo razloga za sreću. A često nastane jer se odvojimo od realnosti i istine, ona je isto jedna suputnica u neznanju.
Laže onaj koji kaže ne voli da je sve po njegovom, pa zar nije to onaj poseban osjećaj sreće , kad nam „ide od ruke“, kad nas „Bog blagoslovi“.
Jer, kad nam je dobro onda smo blagoslovljeni i voljeni od Tvorca, zar ne?
Znate, onako kad gledate oko sebe i vidite tog sretnika u obilju oko sebe, a još s lagodnim osmijehom i more samozadovoljstva. Ovo pišem, jer često osobno nitko sa sobom nije tako sretan, pa je lakše dati primjer da bi netko shvatio vidi onog tamo. Svi mi imamo trenutke razmaženosti kada želimo da stvari budu po našem i osjećamo frustraciju kada nisu.
Osim jednog malog postotka, ljudi imaju tendenciju da stvari idu po njihovom i da se osjećaju nekako frustrirano ili nezadovoljno kada situacije ili ljudi ne ispunjavaju njihova očekivanja. Ovo je prirodan dio naše psihe a u isti tren jedan oblik razmaženosti. Svi mi imamo unutrašnje želje, potrebe i očekivanja koja često dovode do frustracije kada nisu ispunjena.
I ova princeza iz naslova je sasvim normalni i dio našeg putovanja. Vrlo često je prisutna kod ljudi koji za sebe kažu da su na putu duhovne spoznaje, pa oni uporniji je prepoznaju a puno nas uhvatimo se u koštac i dobijemo koji šamar dok se malo ne trgnemo.
Iz jednostavnog primjera: znate ono kada vam se ne da obavljati vaše „dužnosti“, vašu „dharmu“, ono što ste si sami odredili da radite, ono što je plod vaših prethodnih želja i htijenja. Najrađe biste to sve oko sebe nekako poslali u „tri lepe“ i pobjegli tamo gdje sad maštate da bi vas usrećilo.
Divan je scenarij kada je prepoznate i riješite po kratkom postupku, odstranite kao pokvaren zub samo to nekada ni ne ide tako, jer nije to stanje tako lako prepoznati a kamoli odraditi oslobođenje od toga obrasca. Poprilično je jaka ta energija Razmaženosti, pogotovo ako nismo svjesni. Dovodi nas do svađa sa svojom okolinom, do ljutnje na sve oko sebe, do otrovnosti prema drugima, do mržnje i zlobe – zamračuje nam um kada smo predugo u njenom zagrljaju.
I što sad? Pa kako za koga, sve je do nas samih.
Postoje ljudi koji su sretni bez obzira na okolnosti i oni u sebi nemaju porive za kontrolom, frustracijom ili razmaženost. Što opet ne znači da ih nisu imali i prošli kroz sve faze da bi uklonili te porive, ja sam uvjerena da je to prošao svaki čovjek koji se kročio nogom na ovu planetu.
Takvi ljudi često posjeduju određene karakteristike i vještine koje im omogućavaju da zadrže unutarnji mir i sreće. Oni su radili na tome, ulagali trud i nastojanje. Imali su cilj da budu „lagani“ u životu i u to uložili svoje vrijeme i posjeduju niz emocionalnih i mentalnih vještina koje im omogućavaju da održavaju unutarnji mir i zadovoljstvo. Jedna alatki jest postati svjestan- obraćati pažnju na sadašnji trenutak s potpunom svjesnošću i prihvaćanjem, bez prosuđivanja.
„Svjesnost uključuje obraćanje pažnje na vlastite misli, osjećaje, tjelesne senzacije i okolinu, često kroz tehnike poput meditacije, dubokog disanja i pažljivog promatranja.“