“PUKOTINE” – kako smo sami odgovorni za sebe

Prvo da razjasnimo jedno: ovo nije tekst za pronalazak krivnje niti za kažnjavanje. Ovo je tekst za oslobođenje. Ovo je poziv da uzmemo stvari u svoje ruke, da budemo odgovorni i svjesni, da učimo i živimo radosni sa spoznajom. Sve u životu ovisi o tome koliko smo svjesni.

Vrlo je jednostavno: život je jedno fino, slojevito tkanje. Multidimenzionalan.
„U ljudskom životu postoje četiri razine postojanja: duhovna, mentalna, emocionalna i fizička. Sva četiri aspekta našeg postojanja se prožimaju i dio su istog životnog gibanja.“ (Citat s: snaganamjere.com)

Nikad nam ne dolaze stvari za koje nismo otvoreni, a često nismo ni svjesni gdje imamo taj otvor kroz koji nešto primamo, posebno ono što ne želimo svjesno. To su pukotine u našem sustavu, kroz koje dopiru razne „stvari“ – osjećaji, događaji ili okolnosti u kojima se nalazimo.

No, tko je napravio pukotinu?
Ne može nas dirati nešto za što nismo otvorili vrata. Ne može nam doći nešto iz neke dimenzije ako nismo tamo čačkali i ostavili prostor – pukotinu. Ne može nas pogoditi nešto do čega nam nije stalo, niti nas dotaknuti nešto za što nemamo interes.

Jeste li svjesni ponekad svog toka misli i emocija? Promatrate li svoje reakcije? Jeste li svjesni interesa koje imate u životu? Ako vas privlači nešto mistično i ezoterično, znate li kojim putem koračate? Što vas magnetično privlači? Koji to „svjetovi“?

Koliki broj misli imate dnevno, što upijate iz svoje okoline, kakve emisije, serije i filmove gledate, koje tekstove čitate? Sve to i više kola našim sustavom i ponekad napravi pukotinu – zapravo je sami napravimo.

Postoji beskonačno mnogo izbora, stvarnosti, a cijelo postojanje je bezgranično. Postoji mnogo alata u našim životima, a mi ih moramo naučiti mudro koristiti. Budimo iskreni i priznajmo si: put kojim koračamo je veseo, ali ne uvijek onakav kakvim ga ego doživljava.

„Kad u nešto ne vjeruješ, onda to za tebe ne postoji.“ Ova rečenica je vrlo diskutabilna, ali bukvalno preneseno: da se rodiš u džungli i da nikada za života ne upoznaš moderni svijet, on za tebe ne postoji. Čega nisi svjestan, toga za tebe nema!

Kada si svjestan i čvrst, nitko ti ništa ne može – ni mislima ni riječima, pa čak ni fizički. Život ti neće dovesti nasilnu osobu u blizinu, niti ti takva osoba može nauditi, čak i ako sjedi pored tebe.

Ne postoji toliko savršen čovjek da nema pukotinu. Ili postoji, ali je prvo imao mnogo pukotina, pa je puno radio i osvješćivao se. Sada s druge razine promatra sve, i ako mu se dogodi pukotina, zna zašto, jer svjesno ulazi u svoje životne situacije. Vrlo jednostavno: OVO HOĆU, OVO NEĆU.

Život je slojevit, i samo polako. Radost života je u nevezanosti i spoznaji.

ZAKLJUČAK: Nisam ovdje da se ističem, već jednostavno ulažem puno truda u spoznavanje i promatranje, osobito sebe. A puno znanja sa mnom su podijelili oni koji su u datim trenutcima od mene više znali, jer su više od mene i prošli. To je tako vrlo jednostavno, mehanizam na koji funkcionira: dolazi nam ono čemu mi težimo. Ovaj koncept vrijedi za svakoga od nas.