Razmatranje o Jyotishu – ing. Siniša Knežević, 2008. god.

Dugo vremena bio sam skeptik glede astrologije. Prije svega jer je isto drevno umijeće došlo na loš glas uslijed amaterskog pristupa i površnog bavljenju time. Kojeg god astrologa da sam nešto pitao dublje o problematici svi su brijali po svojemu i one odgovore koje sam tražio nisam nalazio. Prije svega, zanimalo me je zašto se nešto događa tako kako se događa. Čast izuzecima, bilo je i astrologa koji su znali nešto reći. Povrh svih izdvajam našu blogericu svjetlotamu na čiji sam savjet uopće i počeo (ponovo) proučavati Jyotish kao dio sveobuhvatne vedske znanosti. Iako sam još početnik usudit ću se napisati svoja mišljenja i uvide o osnovama Jyotisha. Moguće da mi je i naznačeno samim rođenjem da se pozabavim ovim umijećem jer imam Saturn, Mjesec i Veneru u desetoj kući u znaku Bika, što je navodno prema tradicionalnim tekstovima predispozicija za jyotsihija. No, to bumo još videli….

Dakle, ono što je mene prije svega zanimalo jest sama osnova Jyotisha, indijske astrologije, zašto se neke stvari događaju tako kako se događaju. Pitao sam se je li Jyotish univerzalno umijeće, može li astrolog svoje znanje primijeniti bilo gdje u svemiru, primjerice, izraditi natalnu kartu neke osobe na Siriusu….Da bismo to znali trebamo uopće shvatiti kako i zašto funkcionira Jyotish.

Prije svega, smatram da Jyotish nije izučavanje djelovanja pojedinih planeta unutar određene konstelacije zviježđa iz perspektive Zemlje, već je to duboka nauka o principima koji djeluju u univerzumu i kao takav je primjenjiv bilo gdje u postojanju. Planete i zviježđa samo predstavljaju refleksiju djelovanja temeljnih principa svemira, a ista refleksija se može ogledati i kroz bilo koju pojavu. No, to je nešto jako sada daleko da bih pisao o tome.

Pristupati Jyotishu bez prethodnog shvaćanja funkcioniranja stvarnosti je jalov posao. Svako tumačenje nekog astrologa u skladu je njegovih uvida o stvarnosti, tako da je klijent uvijek dobije ono što je i tražio. Jyotish za onoga koji poznaje funkcioniranje stvarnosti postaje oruđe za detaljnije objašnjenje iste, a za onoga koji stvarnost upoznaje postaje alat za spoznavanje sebe i svog položaja u postojanju.

U razmatranju Jyotisha polazim od samog subjekta, osobe koja želi spoznati sebe i svoj položaj u postojanju. Ta osoba ima svoj ‘ja’ i ono postaje subjekt djelovanja. Svaki subjekt svojim postojanjem povlači za sobom i neku aktivnost, ili djelovanje. To djelovanje je usmjereno na neki objekt te imamo trojstvo: subjekt-djelovanje-objekt. U Vedama je to trojstvo opisano kao Rishi=subjekt djelovanja, onaj koji spoznaje, Devata=djelovanje, aktivnost ili spoznavanje, te Chandas=objekt djelovanja, znanje. Kad je ovo troje sjedinjeno osoba živi u svojoj potpunosti.

Ovaj princip se primjenjuje i na Jyotish. Rishi je u Jyotishu predstavljen kroz znakove ili Rashije, Devata princip kroz Grahe ili planete, a Chandas kroz Bhave ili kuće.

Tako pojedini znak kroz planete spoznaje kuće, ili znak djeluje kroz planetu na neki aspekt života. Život pojedine osobe očituje se kroz 12 kuća, 12 sfera postojanja neke osobe. Astrološke kuće predstavljaju dakle samu osobu, njen položaj u „relativnom“ svijetu i na taj način one objektivno govore kako pojedina načela(znakovi) djeluju na pojedina područja života.

Ako želimo shvatiti pozadinu koja stoji iza koncepta astroloških kuća pođimo od temeljnog trojstva stvarnosti: subjekt-djelovanje-objekt ili ja-djelovanje-okolina.

Postojanje neke osobe može se predočiti krugom. To je onaj poznati astrološki kotač. Međutim, to nije krug gdje je prva točka ujedno i krajnja točka kružnice, već je to zavojnica, kao uspon na vijku gdje je krajnja točka prva točka ali na slijedećoj razini. Poruka nije  tome da se sve vrti u krug, nego da je postojanje slijedi narav spiralnog uspinjanja. No, radi pojednostavljena zamislimo da se radi o kružnici.

Svaki krug može se podijeliti na četiri dijela. Svaki taj dio dijeli se na tri dijela: uspon, vrh i opadanje, odnosno to opadanje jest nadilaženje početnog stanja, hegelovska dijalektika na djelu. Dakle, imamo 4×3=12 polja.

Što je predstavljeno brojem 4 a što brojem tri?

Svaka osoba djeluje u svijetu, polazi od svojih želja, ambicija, to je prvi kvadrant, on se odnosi na ‘ja’.

Međutim, to djelovanje je produkt nekih unutarnjih htijenja, unutarnje dinamike gdje se nalazi sva silina i bogatstvo neke osobe, svi njeni uspjesi i neuspjesi, intima, unutarnji svijet-to je drugi kvadrant.

Nasuprot ‘ja’ stoje drugi, stoji objekt, stoji okolina na koju subjekt djeluje. Ta okolina je „prostor“ izlaženja osobe u javnost, prvi korak, i kao takav predstavlja opreku individui, ono što mi nismo. To je treći kvadrant-oni drugi, okolina.

No, zadaća je svake osobe nadilaženje same sebe, izlazak iz ljuštura svojeg ‘ja’, i ekspanzija, očitovanje sebe u okolini, shvaćanje da nismo mi samo naše tijelo, duh i duša nego da smo samo jedna kap u beskrajnom moru života. To je četvrti kvadrant-javnost.

Sad smo definirali kvadrante života a svaki taj kvadrant ima svoju uspon, zenit i širenje.

Prva astrološka kuća predstavlja ‘ja’, sve ono od čega polazimo, druga kuća je ono što ‘ja’ zaposjeda-ono što je moje, a treća kuća jest širenje mojeg i mene.

Četvrta kuća je prva kuća drugog kvadranta i predstavlja unutarnji ‘ja’, ono što jesmo u stvari, što bismo željeli biti, naše potajno. Peta kuća je ‘moje’ od unutarnjeg mene, dok je šesta kuća širenje unutarnjeg ‘ja’, izlazak na površinu. Ta kuća je često nazivana lošim mjestom zbog toga što u svojoj osnovi predstavlja opasnost za vanjski ‘ja’, i ako se odupiremo promjeni postat će neprijateljsko mjesto i uzrok bolesti.

Sedma kuća je ‘ja’ od drugih, od okoline, to je identitet drugog, partneri, svaka osoba s kojom uspostavljamo kontakte radi izlaska u okolinu. Osma kuća jest kuća transformacije, konačni početak kidanja spona početnog ‘ja’ koji počinje preobrazbu kroz druge osobe, „imetak“ drugih. Isto kao i šesta kuća,  osma kuća može postati opasno mjesto, sve ovisi o nama samima.

S devetom kućom završava treći kvadrant, i ona predstavlja realizaciju, izlazak ‘ja’ iz svojih okvira, kada ono iz četvrte i pete kuće izađe na vidjelo. To nam je sudbina, dužnost.

S desetom kućom počinje četvrti kvadrant, naše djelovanje u svijetu, širenje u javnost, ono što ostaje iza nas, kako se naše mjesto pod Suncem odražava na društvo, davanje drugima. To je naše ‘ja’ u javnosti, polje koje nam govori kako smo uspjeli sebe prepoznati i proširiti skučene okvire svoje svijesti. Kao rezultat toga dolazi i povrat, a to je jedanaesta kuća, ono što nam okolina vraća, ono što je moje izvana, zasluženo.

Dobro i loše su relativni pojmovi, i ovise o tome kako gledamo na svijet i s kojim motivima djelujemo. Stoga, ispravno shvaćena u kontekstu konačnog cilja dvanaesta kuća nije loša niti predstavlja gubitak, nego upravo suprotno-samu krunu postojanja. To je konačna disperzija sebstva kroz vanjsku svijest, uzdignuće i ovladavanje svijetom. A svijetom vladaju samo oni koji se oslobode utjecaja svijeta, koji ga nadiđu, koji su u svijetu ali slobodni od njega. Transcendencija dvanaeste kuće definira novu osobu u novom krugu i ponovnog povratka kroz prvu kuću. Ali u jednom sasvim novom svijetu.

Kroz razmatranje o astrološkim kućama ili bhavama osvrnuo sam se na način djelovanja subjekta u okolini. U trinitetu spoznavanja bhave predstavljaju Chandas princip, ono što se spoznaje. A spoznaju se relativne sfere života, od samog identiteta do konačnog prepoznavanja tog identiteta u okolini. Kroz bhave život postoji, kroz njih se formira u nešto oblikovano, konkretno i objektno.

No, tko je taj subjekt, tko je uistinu taj ‘ja’ koji spoznaje?

Rishi princip govori nam o onome tko spoznaje. Očituje se kroz 12 rashija, ili znakova koji formiraju tzv. Kalapurušu, što bi u doslovnom prijevodu značilo dušu vremena. Kako vrijeme predstavlja promjenu stanju, razliku dva stanja, tako i Kalapuruša predstavlja suštinu koja stoji iza promjena u vremenu: kroz 12 znakova predstavljeni su principi koji ‘ja’  ili subjekt spoznaje kroz 12 bhava. U ovom razmatranju vrlo lako može doći do inverzije shvaćanja, te zaključiti kako ‘ja’, subjekt djelovanja u svijetu spoznaje kozmičke principe 12 rashija. To je pogrešno, jer radi se upravo o suprotnom: 12 kozmičkih principa ili rashija živi kroz 12 bhava, ‘oni’ spoznaju okolinu. Kako je u vedanta filozofiji spoznavanje isto što i življenje može se reći da 12 rashija živi kroz pojedina područja djelovanja subjekta. Primjerice, kozmički princip Ovna živjet će u četvrtoj bhavi te će se sve osobine Ovna očitovati u unutarnjoj sferi čovjeka, u njegovoj intimi.

Dakle, postoji 12 rashija ili znakova koji se objašnjavaju analogno razmatranju bhava. Podijeljeni u 4 kvadranta, svaki kvadrant predstavlja aspekte kozmičkog Čovjeka. Prvi kvadrant čine Ovan, Bik i Blizanci i odnose se na istinsko jastvo čovjeka koje se formira u odnosu na svoju okolinu, svoje izvanjsko-na treći kvadrant koji predstavlja u stvari Božansko, ono čemu hrlimo i što nas čini živima. To je u stvari očitovani drugi kvadrant, beskrajno nesvjesno u nama, polje beskrajnih mogućnosti naših očitovanja. Drugi kvadrant, Rak, Lav i Djevica su principi bogatstva nutrine, Vaga, Škorpion i Strijelac principi ostvarene nutrine. Jer, Bog je u potpunosti ostvaren čovjek, čovjek koji živi načela univerzuma. Kao takav on je spreman djelovati kroz četvrti kvadrant, oblikovati Božanski Ja u Jarcu, shvatiti ga u Vodenjaku i predati se svima kroz Ribe, zaplivati beskrajnim oceanom.

Prije nego krenem na razmatranje dinamičkih principa u Jyotishu koji se predstavljeni grahama, samo da se nadovežem na prethodna dva teksta o Jyotishu. Kao što ste mogli uočiti i astrološke kuće i znakovi slijede princip triniteta: subjekt-djelovanje-objekt. Te tri faze mogu se i nazvati: afirmacija-identifikacija-ekspanzija.  To su tri temeljna određenja čovjeka u prostoru i vremenu u bilo kojoj sferi života.  Dinamika tog događanja predstavljena je Devata principom ili Grahama.

Ovdje napominjem da ja na Grahe ne gledam kao na planete koje djeluju na život čovjeka, nego na principe koji se predstavljeni određenim planetima. Ne djeluje Jupiter na čovjeka zato što je velik, ili Venera zato što je blizu Zemlje, nego zato što se određeni kozmički princip krije iza postojanja tih planeta. Zašto se baš dotični princip krije iza neke planete to se može saznati ako dublje razumijevamo narav Jyotisha. Tada nam za tumačenje nekog događaja neće trebati nebo, nego će biti dovoljna bilo koja prirodna ciklička pojava.

Grahe se dijele u tri skupine. Prvu skupine čine Sunce i Mjesec, drugu skupinu pet planeta: Merkur, Venera, Mars, Jupiter i Saturn i treću skupinu sjeverni i južni mjesečevi čvorovi: Rahu i Ketu.

Sunce i Mjesec predstavljaju solarni i lunarni princip, i oni se javljaju svuda u prirodi, i tamo gdje nema Sunca i Mjeseca. Jer, solarni princip predstavlja polazišnu točku, kruženje oko fiksne točke, a lunarni princip predstavlja „vertikalnu“ dinamiku promjena. Tako složeno gibanje, istodobno kružno kretanje oko neke točke i pravocrtno pomicanje u vremenu kroz širenje polumjera gibanja tvori tzv. konus ili stožac promjene. Zato je i gibanje Zemlje složeno, ono nije jednostavno kruženje oko Sunca i oko svoje osi, nego je ujedno i kruženje oko neke fiksne točke u galaksiji. Zbog toga dolazi do ritmike izmjene polova. Ta zodijakalna godina traje 25920 godina, a mi smo trenutno na samom kraju jedne takve godine koja završava u prosincu 2012. godine. Iza lunarnog principa krije se misterij razvoja svijesti kroz vrijeme, a iza solarnog snaga i dubina tog širenja. Dakle, Sunce i Mjesec u Jyotishu su daleko više od onoga što naivni horoskoplije zamišljaju.

Nadalje, druga skupina s pet planeta predstavlja u stvari Pancha Tatwe, pet stanja postojanja: vatra(energija), voda, zemlja, zrak, i eter(duh, medij postojanja). Kad su četiri elementa združena javlja se i peti i zato je obred vatre jako važan u Jyotishu. Naime, u združivanje zemlje, vode i zraka rađa vatru koja dovodi i transcendenciju u trenutak izgaranja.

Treću skupinu čine Rahu i Ketu, sjeverni i južni mjesečevi čvorovi, u Vedama opisani kao uništavači. Rahu je odgovoran za uništenje onoga što stvaraju lunarni i solarni princip kroz znakove, a Ketu uništava materijalnu kreaciju stvorenu kroz Pancha Tatwe i Nakšatre. Oni u biti predstavljaju Božju snagu u nama, i slabost postojeće strukture svijesti da ju nosi. Stoga se ona uništava i razara.

Vede obiluju bogovima koji uništavaju, sjetite se Rudre, Šive, Kali….No, treba to razumijevati pravilno: Rahu i Ketu nisu negativni, oni samo unište naše iluzije, omogućuju nam da doživimo nešto bolje i jače….

….u slijedećem nastavku: Djelovanje Graha opisano u Rg Vedi…

Yajnavalkya u Brihadaranyaka Upanishadi izjavljuje da kada sva svjetla minu, ostaje samo svijetlo unutarnjeg Sebstva koje vodi čovjeka kroz misli, govor i djelovanje. Stoga se riječ Jyotish odnosi na svijetlo svih svjetala, na svijetlo svjesnosti samog Sebstva. Jyotish je predvorje Veda koje su strukturirana dinamika svjesnosti izražena kroz stihove a koja stoji iza sveg postojanja.

Budući da je Jyotish važan dio Veda koji nam pomaže da ih razumijemo trebali bismo naći srž Jyotisha u Rg Vedi. Rg Veda se sastoji od deset poglavlja zvanih mandale. Svo znanje deset mandala je sažeto u prvoj mandali koja se sastoji od 192 himne. Nadalje, znanje se koncetrira u prvoj himni koja se sastoji od devet stihova, pa u prvom stihu koji se sastoji od devet riječi. Sažimanje znanja ide dalje do prve riječi, sve do prvog slova A. U slovu A je svo znanje, dalje slijede U i M. Tako da je riječju Aum obuhvaćeno svo znanje Veda.

Kako Vede predstavljaju zakone postojanja, tako i devet graha predstavlja devet temeljnih principa prirode. Je li slučajnost što prvi stih Veda se sastoji od devet riječi? Nipošto! No koja je onda veza između devet riječi prvoga stiha Veda i devet graha Jyotisha.?

Prvi stih glasi: “Agnim ile purohitam yagyasya devam ritvijam hotaram ratna dhatamam.” (Rg Veda 1.1.1)

Ono što je ovdje zgodno primjetiti jest način na koji je znanje u Vedama strukturirano. Vidimo da jedan oblik proizlazi iz drugog, koji je u tom prethodnom obliku sadržan u sjemenskom obliku. To je nalik rastu biljke iz  sjemenke. Planete ili grahe u Jyotishu u stvari predstavljaju razvoj djelovanja, dinamiku događanja od početka  djelovanja koje je predstavljeno Suncem sve do potpunog očitovanja u vanjskom svijetu preko Venere. Budući da Sunce predstvalja Agni, vatru unutarnjeg Sebstva očito je da se cilj postojanja postiže pronošenjem te vatre u svijet. Možda otuda potječu legende o Prometeju ili o pronošenju olimpijske vatre s Olimpa, planine bogova. Znakovito je pritom da je riječ Agnim najčešća riječ u Vedama, i da ona izvorno predstavlja Znanje. Značaj te riječi po ljudsku svijest vidi se po tome kako je ta sanskrtska riječ utjecala na formiranje riječi za vatru u drugim jezicima: latinski ignis, engleski ignition, ruski ogon, hrvatski oganj….

Slijede tumačenja riječ po riječ:

Agnim

«…sadrži u svojoj strukturi, u sjemenskom obliku, svo znanje zakona prirode, svi razvojnih procesa i djelovanja u uiverzumu. Kao takva predstavlja cjelovitu vrijednost inteligencije Nadbića…»

Jasno je da se ova riječ odnosi na Suryu, Sunce, koje u Jyotishu predstavlja čistu svjesnost, Sebstvo, izvor sveg znanja i djelovanja. Značenje riječi Agni je vatra, a Sunce je jedina planeta građena od vatre. Kao što ej Agni izvor svih Veda i vedske literature tako je i Sunce izvor svog života i životnih formi.

Ile

«…predstavlja mehaniku stvaranja sadražanu unutar riječi Agnim, izražava prvo buđenje zakona prirode i inicijalnih aktivnosti unutar polja svjesnosti…» Ova riječ se odnosi na Chandru, na Mjesec, jer Mjesec predstavlja um što je druga riječ za aktivnosti unutar polja svjesnosti.

“…displays the Mechanics of Creation, contained within the word Agnim. … It expresses the first awakening of the Laws of Nature as they initiate activity within the field of consciousness.” This relates to Chandra, the Moon, because in Jyotish the Moon represents the mind, which is just another expression for “activity within the field of consciousness.”

“By virtue of being awareness, transparent to itself, consciousness emerges from within its pure potentiality (Agnim) and, curving back on to itself (Ile) establishes an “observer-observed” relationship within its own structure.” It is activity in consciousness that structures the subject-object relationship within the indivisible wholeness of consciousness. Here, we have the description of how the mind relates to pure consciousness, or in terms of Jyotish how the Moon interacts with the Sun and further how it reflects the values of the Sun.

“Ile,” Maharishi states, “is the first sprouting of the supreme intelligence to become the first expression of Creative Intelligence.” This passage describes how the mind arises out of pure consciousness. Maharishi has stated that Ile means “to repeat over and over again” – in terms of Jyotish, this mainly refers to the Moon, since the Moon represents anything of a cyclical nature. During the process of Transcendental Meditation, the mind “curves back onto the self,” like the Moon is merging into Sun every month again. This illustrates the fact that Ile relates to the qualities and characteristics of the Moon as described by Jyotish.

Purohitam

“…is pure potentiality in motion … it is the wholeness of consciousness enlivened by self-knowledge and capable of initiating action within its own unmanifest structure… the silent initiator and inner controller of all action, the fountainhead of all authority, law and power…”

In Jyotish, Mangala (Mars) is described as the army general, the initiator of action, the archetype of power and authority. Maharishi emphasises that the power and authority exhibited by Purohitam, is derived from Agnim – this is precisely the case with Mangala, the army general, whose power and authority are based upon the strength of the king Surya (the Sun).

These points establish the fact that Purohitam relates to Mangala.

Yagyasya

“…expresses the code of action by which any desired goal can be achieved. The mechanics of achievement are that consciousness, simply by following its own nature, puts its infinite potential to use in the field of action.”

Consciousness expresses its nature through desiring. Desiring is the ultimate means of achieving anything. This principle relates perfectly to Rahu (the Northern lunar moon node), since its very nature is to desire, and to achieve one goal after another.

Rahu is the locomotive of life, the locomotive of desire, by which creatures follow their own nature. It is interesting to note that the Shrimad Bhagavatam, one of the two Mahapuranas, makes mention of a boar incarnation of God. This boar is the embodiment of all Yagyas. Yagyas are subtle technologies of Vedic engineering, by which any desired goal can be achieved.

In the Second Chapter of the  Brihat Parashara Hora Shastra, Parashara enumerates the ten incarnations of God, and classifies them with reference to a certain graha. In this classification the boar incarnation relates to Rahu.. From these points it is evident that there is a cosmic correspondence between yagyasya and the qualities of Rahu.

Devam

“…is the impulse of Creative Intelligence that spontaneously leads all activity in an evolutionary direction.”

Clearly, this is the function of Guru (Jupiter), who is the guide, the teacher, the spiritual preceptor of the Devas, (impulses of Creative Intelligence, personified as gods). Of all the grahas it is mainly the quality of Guru that makes us go for evolution, expansion, enlightenment, etc. Guru shows us the way toward the realisation of evolutionary goals and aspirations. From this consideration it is clear that devam is an exact expression of the Guru principle.

Ritvijam

“…is the absolute, non-active value of Creative Intelligence. The supreme intelligence is so unlimited that it can function without functioning – its very presence regulates activity so that it is spontaneously right” … it is … “the element which maintains wholeness of consciousness and witnesses all activity.”

These attributes of consciousness [remember: we are speaking of different qualities of one and the same consciousness] remind us of the characteristics of Shani (Saturn). Shani represents the Absolute, the silence, meditation, introspection, the state of yoga, the witnessing aspect of our consciousness, the gate to perfection in life. It represents our conscience, the inner guiding light for all our thought, speech and action. Thus it is clear that ritvijam represents the essence of the Shani principle.

Hotaram

“…is Creative Intelligence in action. Whereas ritvijam faces himself, Hotaram faces activity”… by which … “the whole range of activity can be endowed with the infinite potential of Creative Intelligence, so that every action yields the greatest results. Its goal is lively fulfilment in the waves of living.”

This description clearly relates to the Budha principle represented by the graha Budha (Mercury), who is the fast moving graha of Creative Intelligence in action. Budha infuses intelligence, creativity, liveliness and joy into all phases of our daily life and even in our professional sphere.

On the level of the superficial meaning of this first richa of Rik Veda, hotaram refers to the  actual performer of a yagya (Vedic performance) – the person who is reciting the appropriate mantras of the Vedas, while dextrously pouring prescribed oblations into the fire. This is exactly the characteristic of Budha, who in Jyotish parlance, is said to know all the four Vedas by heart, and is the dextrous, skilled performer of intelligent actions. All these points clearly establish a connection between hotaram and Budha.

Ratna

“…the pure brilliance of Creative Intelligence shining in its most concentrated form between silence and action, Absolute and relative”… it is “the grace of life in its highest form, the culmination of all processes of evolution.”

Clearly, this description can only relate to Ketu (the Southern lunar node), since Ketu is known as the “mokshakaraka” the bestower of moksha, liberation, which Vedic Science declares to be the culmination of all processes of evolution. Ketu stands for total knowledge, total enlightenment, which is shining in its most concentrated form between silence and action, between Absolute and relative. Consciousness is found in the gap between all opposite values. Ketu, as such, is nothing – it is only a mathematical point, defined by the interaction between the Sun and the Moon – between the Absolute (the Sun) and the relative (the Moon), between silence and dynamism. Ketu in Jyotish symbology is related to the Sun, as the pure brilliance of Creative Intelligence.

It is interesting to note that Rahu relates to the Moon, which in Jyotish symbology represents the mind. According to Vedic psychology, every activity of the mind is intrinsically an expression of desire, thus relating the Rahu principle both to the Moon as well as to the performance of yagyas as we have seen earlier.

On the superficial level of the word-meaning, ratna means “jewel”, and, as such, it also relates to Ketu, since Ketu stands for brilliance, sparks of fire, and any unusual or striking phenomenon catching the attention. In the description of the next word “dhatamam,” Maharishi refers back to ratna, as symbolising enlightened people. All these points establish a relationship between ratna and the Ketu principle.

Dhatamam

“…shows consciousness as having grown to such a degree of concentrated fullness and purity that it overflows to radiate its value in the environment.” In dhatamam, Maharishi writes, “consciousness is shown as the giver of the supreme value of life, as bestowing enlightenment and making it universally available.”

On the level of the word-meaning “dhatamam” means giver. Giving is an expression of love. Giving is the spontaneous result of the overflowing of the fullness of consciousness. The values represented by “dhatamam”, can therefore be related to the nature of Shukra (Venus), who stands for the principle of love and sharing, spontaneously radiating its value to the environment.

Maharishi implies that the value of overflowing, contained in dhatamam, is the spontaneous result of the  concentrated fullness and purity of consciousness. It is interesting to note that the word-meaning of Shukra is “pure.” The love that Shukra stands for in Jyotish parlance is the spontaneous result of the fullness of consciousness. Only when the Self is experienced in all its purity and fullness then love can then spontaneously emanate from this experience of Self-awareness. All these points confirm that dhatamam is related to the essence of the Shukra principle, the principle of love and sharing.

Kako tumačiti i čitati kartu rasporeda graha, bhava i rašija? Ta karta je nalik nekom tekstu, elektro shemi ili čak fotografiji. Tko će što vidjeti u njoj ovisi prije svega o promatraču, njegovim sposobnostima i analitičnosti. S jedne strane tumačenje je vještina koja se uči-ipak trebate znati i neke tehničke detalje, a s druge strane je dar koji se stječe uvidima. Ta druga strana tumačenja govori nam o poznvanjju načela koji stoje iza rasporeda energija prikazanih kartom.

Čitao sam neke autore koji po mom mišljenju polaze iz pogrešnih premisa. Miješaju se osobine pojedinih graha i miješa se trokut djelovanja: subjekt-objekt-djelovanje. Tumačenje nije jednostavna kombinacija značenja pojedinih rašija, graha i bhava nego tu treba vidjeti tko igra koju ulogu.

Ono što je spomenuto u Vedama treba ponoviti. Jyotish nije ništa drugo nego praktična upotreba vedskog znanja-alat, inženjering. Kao što je inženjer nestručan bez poznavanja matematike i fizike tako je i tumač Jyotisha amater bez poznavanja načela Veda. A Vede uče o smislu života. Stoga, Vede su tumačene na mnoštvo načina, mnoštvo škola filozofije se razvilo oko izvornog učenja a shodno tome imamo i mnoštvo škola Jyotisha.

Vratimo se izvornim Vedama, prvoj knjizi, Rg Vedi. Ona govori da Raši spoznaje Bhavu. Raši-kozmički princip se ulijeva u Bhavu-aspekt života kroz Grahu. Graha je žica koja spaja izvor i trošilo.

Ujedno je i struja koja teče između izvora i trošila. Čisti dinamički princip koji nam govori kako se makrokozmos očituje u mikrokozmosu. Svako djelovanje se dijeli u devet etapa koje su predočene Grahama ili planetama:

Sunce –  jastvo, predstavlja subjekt djelovanja u mikrokozmosu. Znak u kojem je Sunce oživljava i počinje spoznavanje kuće u kojoj se nalazi

Mjesec – svijest, polje očitovanja, um, duh, predstavlja „prostor“ kroz koji će se Sunce očitovati. Znak u kojem je Mjesec označava  materijal kojim će se izgraditi cesta(kuća) kojom će se voziti automobil(jastvo)

Mars – snaga i energija za očitovanje, u analogiji s automobilom predstavlja gorivo.

Rahu – žudnja, volja za djelovanjem-motor

Jupiter – vodič, učitelj, upravljački sustav-volan s kotačima

Saturn –  sam vozač, Saturn je „drugo“ jastvo, onaj transcendentni dio u nama koji se očituje, materijal od kojeg je građeno jastvo. Stoga, kad se Saturn nađe u prvoj kući zna pomutiti um, jer osoba ima dojam o dva ja, gubi se inteligencija. Saturn je svjedok djelovanja, i znak u kojem se Saturn nalazi govori kakvi su naši korijeni, iz kojeg temelja rastemo i u kojem smjeru.

Merkur – inteligencija djelovanja, u analogiji s automobilom predstavlja način vožnje, biranje smjera kretanja do cilja

Ketu – ostvarenje sklada protoka između nutrine i vanjštine, rušenje svih prepreka koje stoje na putu. Loše osobine u kojem je Ketu bit će uništavane s ciljem postizanja osobine kuće u kojoj se nalaze.

Venera – konačno očitovanje nutrine kroz vanjštinu, blještavilo….govori nam kakav će sjaj imati neko djelovanje u okolini.

Kroz ova osnovna razmatranja o Jyotishu postavio sam si temelje na kojima ću graditi daljnje razumijevanje te materije….Ima tu još finesa za učiti, za razraditi cijeli sustav…bumo videli dokle ću ići….