“SVE JE IZBOR” ako ćemo tako gledati

Svi mi nosimo u sebi različite osobine – ponekad smo dobri, ponekad loši, nekad zli, nekad divni, a nekad bezobrazni. Sad zamislimo da sve te osobine prenesemo na sebe. Ono što vidimo u drugima često je odraz onoga što nas iznutra zaokuplja, iako toga možda nismo svjesni. Naš fokus, čak i ako nije očigledan, usmjerava našu pažnju na određene osobine koje prepoznajemo u drugima. Realno, nismo svjesni ni 5 % sebe tijekom jednog dana. Ono što nas okupira, zapravo je ono na što je naš fokus duboko usmjeren.

Svi smo čuli onu frazu „ono što vidiš u drugima, nalazi se u tebi“, i da, to je istina. Ali, to nije strašno kako neki vole druge plašiti, niti je to neka bajka o jedinstvu i ljubavi. To je jednostavno odraz naše unutarnje stvarnosti. Kad prepoznamo te osobine u sebi, postavlja se pitanje: što ćemo učiniti s tim saznanjem? Hoćemo li se zbog toga mrziti? Hoćemo li mrziti druge ili čak svijet koji nas okružuje? Ili ćemo se zavaravati iluzijama o jedinstvu i ljubavi? Kako da ne.

Svaki svetac je nekada bio grešnik, i svaki grešnik može postati svetac. To je krug koji se stalno ponavlja i može ići unedogled. Svaki od nas ima potencijal za sve – od najgorih do najdivnijih postupaka.

Laganje sebi da nikada ne bismo mogli učiniti nešto loše, poput npr. ubojstva, krađe, zloupotrebe, samo je izbjegavanje suočavanja s vlastitim unutarnjim svijetom. Moramo razumjeti da bi u potencijalu to svi mogli, samo biramo da ne učinimo to, neki svjesno a kod nekih nesvjesno kroz niz raznih usađenih obrazaca i načina razmišljanja. Ako zaista vjerujete da ste iznad takvih mogućnosti, možda još uvijek niste u potpunosti upoznali sebe.

Jedan primjer, zanesenih fanatika u određenim religijama oni to (ubojstvo) mogu učiniti bez problema u ime Boga, jer tako vjeruju…

Ako ikada prepoznate u sebi sposobnost za nešto mračno, nemojte se zgražati nad sobom. To je samo jedan od mnogih aspekata ljudske prirode.

Upoznajte se. Pitajte se tko sam iza svega ovoga što su na mene prenijeli moji preci i onoga što sam iz okoline, naučio i usvojio. Počnite se propitivati. Ako to želite, a i ne morate.

Na sličan način često se znamo diviti drugima u kojima prepoznamo nekakvu vrlinu, od dobrohotnosti, mudrosti, znanja, predanosti, vrhunskih postignuća. Pa od njih pravimo idole, pa se često desi da se zanesemo i odemo u mržnju prema tim ljudima i to je onda opet jedan put nazad. I kada se nekom i divimo nađimo to nešto čemu se divimo u sebi, pa njegujmo to.

Ako prepoznate sposobnost da budete osoba koja ne sudi, koja se ne ruga i koja ne ogovara, prepoznajte to kao svoj svjetionik. To je ono čemu trebamo težiti – ne negirati tamu u sebi, nego birati svjetlost. Na kraju, sve se svodi na izbore koje donosimo i kako se nosimo s vlastitim potencijalima, dobrim i lošim.

“Na kraju, svi mi nosimo različite osobine u sebi, ali ono što nas definira su naši izbori. U dubini tamo negdje daleko dokučivoj nama ljudima: ne postoje razlike samo izbori.“

(A odgovornost i svjesnost oko izbora još je jedna zanimljiva tema. – o njoj možda jednom drugom prilikom)