Tanka linija između iluzije i svjesnosti

Tanka linija između svjesnosti i iluzije

Gospod Isus Krist je jednom rekao svojim učenicima:”pustite mrtve nek sahranjuju mrtve, a vi hajdete za mnom”!

Shvaćate, zar ne?

Tanka je linija koja dijeli svijet duha i svijet tijela.

———

Naši stavovi i uvjerenja su kamenje na našem životnom putu. Zbog stavova i uvjerenja imamo probleme, glavobolje.

U našoj podsvijesti je čitavo skladište različitih informacija koje se podižu u misaonom procesu, i onda putem osmislenih osjećaja izlaze na površinu u obliku govora i raznih djelovanja. Po tom podsvjesnom polju razlikuju se ljudi – kažemo: različite osobnosti.

Osobnost je tvorevina, sastavljena od raznih stečenih informacija uobličene u karakter. To je sve promjenjive naravi i spada u suptilni program po kojem većina ljudi živi.

Osobnost na tim razinama je iluzija. No, često se ljudi identificiraju sa suptilnim programom podsvijesti i misle da su to oni.

Iznad te uvjetovane i promjenjive tvorevine osobnosti i karaktera je naš nefizički um kojim možemo UVIĐATI i shvatiti svoju pravu prirodu.

Dovoljno je samo da podignemo Pažnju iznad glave i promotrimo vlastito tijelo, osjećaje, misli, pa da uvidimo da mi imamo sve to, ali nismo to, iako smo cjelina koja ima i te sadržaje.

Mi imamo tijelo ali nismo samo to tijelo. Ujedno smo duhovno i fizičko biće. No, s obzirom da se tijelo sa svojim sadržajima mijenja, a naša nefizička priroda Svijest to uviđa – možemo se zapitati: pa tko sam ja, ustvari? Jesam li moja ruka, moje godine, moji zubi, moji osjećaji, stavovi, uvjerenja, itd.?

Tijelo je sa svim svojima obilježjima, značajkama, sadržajima i genetikom prolazno, propadljivo i vraća se u zemlju na rastvaranje. S tijelom umire i ego, i svi stavovi, uvjerenja, osobnost i karakter.

Tijelo sa staničnom memorijom i programima uma postat će hrana mikrorganizmima, bakterijama. Postat će zemlja. Niti jedan osjećaj, stav, uvjerenje neće preživjeti izvan tijela.

Što ostaje iza nas, nakon što nas sahrane ili kremiraju? Ostaje onaj dio nas koji nazivamo suptilna priroda, onaj inteligentni spoznajni dio nas koji vibrira kroz svu materiju i sve dimenzije bivanja, ono što nas čini živom dušom – duh obojan karakteristikama, snažnom sklonosti ka izražavanju duše u nekoj formi besmrtnog inteligentnog jastva.

Duša u zaboravu – to bi bio najjednostavniji opis onoga tko smo ustvari. Mnogi drevni spisi nastali iz velikog uma velikih mudraca opisuju odvojenost duše od svog Izvora – PALI ČOVJEK ili papapurusha.

Kad duša odluči krenuti “svojim putem”, odvaja se od božanske cjelovitosti, ide egzistiritati “po svome”, nastaje pali čovjek – pao u iluziju i imitira Boga. Kako imitira Boga? Tako što u svom zaboravu misli da je to i to, formira svoje vlastito unutarnje mini “božansko kraljevstvo” i živi narušavajući prirodni i duhovni poredak svojom duhovnom INDIVIDUALNOŠĆU i posesivnošću, iz koje nastaje ego kojeg služi ovo tijelo. Naša ljudska priroda je prljava, grešna, odvojena, zadojena pohlepom i neznanjem, kod nekog više, kod nekog manje – ovisno o stupnju SVJESNOSTI.

Mi ljudi smo kao ohole individualne duše u staništu tijela, kože, crijeva, dlaka i kostiju. Čime se to ponosimo?

KAKO živjeti u dualnom svijetu?

Neki su ljudi se PROBUDE i uranjaju u polje čistosvjesnosti, uviđaju da je prava stvarnost iznad materije. Oni koji to “dobiju” na uvid žive rasterećeno jer znaju da ne moraju robovati sadržajima i programima naslijeđenih genetikom, i stečenim kroz življenje. Probuđeni se čiste od te prirode palosti. I žive slobodno, nesputano po duhovnom impulsu iz polja čiste Svjesnosti, ne žive po impulsima iz stečene i stvorene memorije.

Gospod Isus Krist je jednom rekao svojim učenicima:”pustite mrtve nek sahranjuju mrtve, a vi hajdete za mnom”! Neprobuđena osobnost je neživot – tako kažu sveti spisi!

Shvaćate, zar ne?

Tanka je linija koja dijeli svijet duha i svijet tijela. A mi koračamo jednom nogom tamo, drugom vamo.

RECI OVO i živi: “Bože, ti gledaj kroz moje oči, slušaj kroz moje uši, hodaj mojim nogama, radi mojim rukama, misli ovim umom, titraj kroz ovo srce…”

Proudly powered by WordPress | Theme: Rits Blog by Crimson Themes.