Kad molitva prestane biti zahtjev? U ovim danima pomrčina možda nije najvažnije pitati: „Kako da dobijem ono što želim?“
Možda je daleko važnije, pa i hrabrije, upitati se: „Zašto duboko u sebi vjerujem da bez toga ne mogu biti dobro?“ Često molimo Boga, svemir ili život da promijeni ljude oko nas, da preuredi okolnosti, iscijeli odnose, donese novac ili osigura budućnost. Grčevito tražimo promjenu vanjskog pejzaža.
No, rijetko sklapamo ruke i izgovaramo onu najtežu molitvu: „Daj mi mudrost da vidim istinu. Čak i onda kada mi se ta istina nimalo ne sviđa.“ A upravo na tom mjestu zaglavljene pažnje, gdje prestaje pregovaranje s onim što jest, počinje stvarna sloboda. Jer, budimo iskreni prema sebi, nije svaka naša želja putokaz prema sreći. Neke su želje samo stare, duboke vezanosti koje smo toliko dugo i predano hranili da smo ih s vremenom proglasili svojim osnovnim potrebama.
Nije svako naše uvjerenje istina samo zato što ga branimo svim silama i svim raspoloživim argumentima. Ponekad upravo ono mjesto na kojem pružamo najveći otpor, ono pitanje od kojeg najviše okrećemo glavu, skriva točno ono što u ovom trenutku najviše trebamo vidjeti. Simbolika pomrčina nas na to predivno i tiho podsjeća. Svjetlo se nakratko zakloni ne da bi nas uplašilo, već da bismo primijetili u kolikoj smo se mjeri oslanjali na vanjske iluzije i ono što smo samozavaravajuće smatrali sigurnim. Kad nastupi mrak, prisiljeni smo upaliti svjetlo unutra.
Možda zato ovi dani nisu poziv da još jače, do bola u prstima, stišćemo ono što nam nepovratno izmiče. Možda je ovo vrijeme za ono najteže – vrijeme da polako, s povjerenjem, otvorimo šaku. To znači prestati moliti isključivo: „Bože, daj mi ono što želim.“ To znači usuditi se reći: „Bože, ako me moja vlastita želja zasljepljuje, skini mi povez s očiju i daj mi da to vidim. Ako nešto grčevito držim, a osjećam da to ide protiv samog toka života, daj mi snagu i hrabrost da otpustim. A ako u svom ljudskom neznanju stvarno ne vidim što je dugoročno dobro za mene, molim te, daj mi mudrost i mir prije nego što mi ispuniš želju.“
Jer, na kraju dana, milost se rijetko krije u tome da pod svaku cijenu dobijemo ono što tražimo. Ponekad je najveća milost u tome da konačno prestanemo trčati za onim zbog čega, zapravo, cijelo vrijeme patimo.