Jedino što je u životu doista važno jest mir koji osjećamo u vlastitom srcu kada ostanemo sami sa sobom. Mišljenja ljudi oko nas stalno se mijenjaju, prolazna su i često oblikovana njihovim vlastitim strahovima ili predrasudama, zbog čega nikada ne bi trebala biti mjerilo naše vrijednosti.
Čovjek ne može graditi svoj život na temelju tuđih pohvala ili kritika, jer oni ne vide dubinu naše duše niti motive koji nas pokreću. Umjesto da tražimo odobrenje svijeta, pozvani smo slušati onaj tihi glas u nama koji nas nepogrešivo usmjerava prema istini. Naša savjest je naš jedini pravi suputnik i unutarnji kompas koji nas podsjeća tko smo zapravo i kamo idemo.
Kada živimo pošteno i u skladu s tim unutarnjim zakonom, tuđi pogledi gube svoju moć nad nama. Na kraju dana, svi ljudski sudovi postaju potpuno nebitni jer jedini istinski račun polažemo onome tko nas je stvorio i tko nas jedini savršeno poznaje. Samo Bog vidi našu cjelovitu sliku, sve naše borbe, padove i iskrene namjere, pa je stoga jedino Njegov sud onaj koji na koncu određuje našu vrijednost i donosi nam istinski mir.
Mir i savjest
Category: Metafizička životna filozofija